Ovogodišnji opšti izbori u Sjedinjenim Američkim Državama doneli su nam mnoga iznenađenja, kako na sam dan izbora, tako i u danima nakon toga. Glavni izazivač predsednika Trampa, Džo Bajden, od trenutka najave svoje kandidature važio je za favorita u eventualnom duelu dvojice kandidata. Ipak, u poslednjih desetak dana kampanje nastupio je očigledan „politički momentum“ Donalda Trampa koji mu je, prema određenim istraživačima, doneo čak i vođstvo u odnosu na svog protivkandidata. Međutim, uz mnoga uzbuđenja koja nam je donelo glasanje poštom u ovoj meri, Bajden je, nakon više dana brojanja glasova, uspeo da pobedi na izborima sa sigurnom razlikom. Kada su se utisci slegli, došlo je vreme da se analizira „statističko stanje na terenu“.

Često se govori da je partijama i kandidatima izborni rezultat podjednako važan za analizu kao i period pre, kao i tokom kampanje. Ono što sa sigurnošću znamo jeste da će tako biti i ovoga puta. Pitanje koje ovih dana zasigurno i sam Donald Tramp sebi često postavlja jeste – ko mu je uskratio izbornu pobedu?

Istraživačka agencija Edison Research, koja već dugi niz godina objavljuje izlazne ankete na izborima u SAD, najpribližnije nam može dati odgovor na prethodno postavljeno pitanje. Kada se posmatra opredeljenje birača prema demografiji, mogu se iskoristiti dva pristupa. Kod prvog pristupa posmatra se koji su to birači doneli pobedu Bajdenu, a kod drugog se pažnja usmerava na one demografske grupe koji su u velikoj meri promenile raspoloženje u odnosu na 2016. godinu.

Sa gledišta prvog pristupa, Bajdenu su pobedu donele one grupe koje su i ranije bile naklonjene demokratama: žene, Afroamerikanci, Hispanoamerikanci, urbana populacija iz velikih gradova i najmlađi birači. Međutim, u ovoj situaciji je značajno važnije shvatiti kako se promenila podrška demokratskim kandidatima i Donaldu Trampu u odnosu na 2016. godinu po demografskim grupama. Izdvaja se nekoliko značajnih promena u odnosu na prethodne izbore: belo stanovništvo, birači koji prvi put glasaju, umereni (nezavisni) birači koji za sebe tvrde da nisu ni konzervativci (republikanci) ni liberali (demokrate), birači sa oboda gradova i iz manjih sredina, evangelisti, birači srednjih godina, kao i birači srednje i više ekonomske klase. Ipak, najznačajnija promena uočena je kod onih birača koji su glasali „za“ i „protiv“ nekog kandidata.

Na ovim, kao i na prethodnim predsedničkim izborima, četvrtina birača je na pitanje „da li glasate za ili protiv određenog kandidata?“ odgovorila sa „protiv“. Tačno polovina tih birača je 2016. glasala za Trampa, naspram 39% onih koji su glasali za Klinton. Ovoga puta situacija je bila potpuno drugačija – za Trampa je glasalo samo 30%, dok je Bajdena podržalo čak 68% takvih birača. Za razliku od glasača „protiv“, oni koji glasaju „za“ ovoga puta su prešli na stranu Trampa – sa 44% 2016. na 53% ovog puta. U istoj grupi birača Bajden je zabeležio pad od 5% u odnosu na Klinton 2016. godine.

Druga najznačajnija promena su umereni birači. Bajden je sebe predstavio kao umerenog kandidata koji može da ujedini i levi blok i centriste i umerenu desnicu – i to mu je očigledno pošlo za rukom jer je zabeležio podršku čak 30% veću od Trampa u grupi umerenih birača. Slično je i sa nezavisnim biračima, među kojima je Bajden bio za 13% više zaokruživan u odnosu na Klinton 2016. godine, dok je Trampa podržalo 6% birača manje nego tada.

Osetna razlika može se uočiti i kod birača srednje ekonomske klase u kojoj je Tramp protiv Klinton imao veću podršku za 4%, dok je sada Bajden bio bolji izbor za čak 15% birača. Sa druge strane, kod više klase (bez najbogatijih članova društva) Tramp je značajno popravio rejting. Na ovogodišnjim izborima za Trampa je u ovoj grupi birača glasalo 10% više nego prethodni put, dok je Bajden imao 6% manju podršku nego Klinton.

Istorijski značajna grupa birača za republikanske kandidate – evangelisti, ovoga puta je u značajno manjoj meri glasala za Trampa. Naime, sa 81% iz 2016. godine, Trampova podrška je pala na 76%, dok je Bajden imao 8% veću podršku nego Klinton, što je bio veliki korak do pobede imajući u vidu da ova demografska grupa čini više od četvrtine izašlih birača.

Prema mestu stanovanja, Bajden je zabeležio veoma značajne pomake na obodima većih gradova i u ruralnim naseljima. Sa izuzetkom Obame 2008. godine, republikanci su u ovom veku uvek pobeđivali na obodu velikih gradova, ali ovoga puta to im nije pošlo za rukom. Bajden je uspeo da osvoji ravno polovinu glasova birača iz ove grupe (koji čine polovinu svih izašlih birača), dok je Tramp zaostao za 2%. Situacija je bila drugačija 2016, kada je Tramp imao 5% više od Klintonove. Čak i među ruralnim stanovništvom je Bajden uspeo da smanji zaostatak iz 2016. godine (28%) na svega 15%.

Iako ne deluje toliko značajno na prvi pogled, može se reći da je Trampu „zakazala“ i podrška belog stanovništva, gde mu je prednost sa 21% na prethodnim izborima pala na 17% ovoga puta, što je osetan pad imajući u vidu da ovu grupu čini oko 70% svih izašlih birača. Uz to, kod birača od 40 do 49 godina vidi se ogromna razlika – sa +4% za Trampa 2016, ovoga puta imamo situaciju u kojoj je Bajdena zaokružilo 10% više birača.

Za kraj, vredno je napomenuti da je ogromna podrška Bajdenu došla i od onih koji glasaju prvi put, bez obzira da li su to najmlađi građani ili oni koji su prvi put registrovani za glasanje. Klinton je među ovim biračima imala 16% prednosti, dok je ovog puta Bajden imao čak 32% više od Trampa.Pred republikancima se nalazi težak zadatak analiziranja rezultata i utvrđivanja strategije za midterms izbore 2022, a onda i za period nakon toga u kojem će morati da naprave velike kompromise ukoliko žele da ostanu konkurentni demokratama kojima demografska kretanja savršeno odgovaraju. Iako je sigurno da je podrška u mnogim demografskim grupama izostala zbog Trampa kao faktora polarizacije, republikance će sigurno zabrinuti pad podrške među biračima srednje klase i prigradskih oblasti.

Piše: Miljan Mladenović, Novi treći put