Jedno od veoma važnih pitanja u Srbiji je hoće li demokratija koja je zadobila silne udarce proteklh decenija, ostati poražena i nokautirana ili će osnažena ustati i uzvratiti udarac? Naučno fantastika ili realan scenario? Dobro poznata priča u kojoj glavnu ulogu imaju nezadovoljni građani kojima je stalo da žive u normalnoj zemlji. Demokratija uzvraća udarac, domaći film, drugi deo.

Ako bi merili društveni puls u Srbiji, od mračnih devedesetih do danas, do kakvog bi zaključka došli? Nakon izgubljene decenije u novi millenijum ušli smo oslobođeni sa optimizmom i nadom da će konačno normalan život biti moguć. Građani su verovali u moć demokratije, u nezavisne institucije, pravnu državu u kojoj zakoni važe podjednako za sve… Nakon naleta entuzijazma, usledila je razočaranost efekatima promena, nizali su se različiti događaji, privatizacije, nepravde, promene i obmane. Od 2012. godine kada je Srpska napredna stranka pobedila Demoratsku stranku na parlamentarnim izborima, započinje novo istorijsko poglavlje. Iako Srbija poseduje formalne karakteristike demokratije, dvadeset i jednu godinu kasnije dobijamo izveštaje da ona to više nije i da ponovo moramo da krčimo puteve slobode. U nefiltriranoj stvarnosti svakodnevni primeri pokazuju da je situacija loša u svim sferama života, posebno onim koje čine stubove demokratije: u medijima, pravosuđu, javnoj upravi, u borbi protiv korupcije i kriminala, izbornom procesu. Jesu li se obeshrabreni građani umorili od razočarenja ili su spremni da dignu glas protiv nepravde i stanu u odbranu demokratije, zemlje i svojih života?

Demokratija u regionu

Na Međunarodnoj konferenciji o demokratiji i pravednoj tranziciji, održanoj u Beogradu 8. septembra u organizaciji Mreže za demokratski dijalog i Međunarodnog Centra Olof Palme, čula su se različita mišljenja, iskustva i poruke iz drugih zemalja koje bi mogle da se sublimiraju u rečenicu – Moramo zajedno da odbranimo osnovne demokratske vrednosti, ali i da budemo kreativniji i spremniji da branimo ideju demokratije. Nameće se kao glavno pitanje jesmo li spremni da reanimiramo demokratiju i stanemo u odbranu svojih prava i dostojanstava? Već pet godina za redom broj zemalja koje se kreću ka autoritarizmu je skoro tri puta veći od onih koje idu u demokratskom pravcu. Porazno apsolutni broj demokratija u svetu se smanjuje, i moglo bi se reći da je demokratija globalno u krizi. Na Zapadnom Balkanu i drugim zemljama istočne Evrope, kao da još uvek učimo šta je demokratija sučavajući se sa brojnim slabostima i izazovima. Ljudi su izgubili veru u sistem, institucije su urušene, nema transparentnosti, stvari se ne nazivaju pravim imenom, nema konstruktivnog dijaloga, niko ne odgovara za svoje postupke, mnogi iako nisu egzistencijalno ugroženi odlaze u druge zemlje jer ne vide perspektivu i budućnost za sebe i svoju decu. Građani su se umorili od nemogućnosti da ostvare svoj pun potencijal, poštenim radom, dok vladaju loši đaci, ljudi kojima čini se nije ni malo stalo do opšteg dobra.

Šef Kluba zastupnika Socijal demokratske partije u Predstavničkom domu Parlamenta FBiH Damir Mašić kaže da demokratija nije vladavina proste većine, već ljudi koji su dobili relativnu većinu na izborima da bi zaštitili interese svih, a ne samo onih koji su za njih glasali. U BiH je nacionalno pitanje važnije od pitanja izgradnje institucija, pa se postavlja pitanje kako to svih ovih godina nametnuti kao temu i da li postoji put ka demokratizaciji. „Ako krenemo od početka, od Vašingstonskog i Dejtonskog sporazuma koji su odigrali pozitivnu ulogu jer su doneli mir na prostor BiH i u regionu. Ali sa druge strane stvorili su loše temelje za budući razvoj demokratskih institicija, vladavine prava… BiH je zemlja u kojoj bez obzira u kom delu živite, osećate frustraciju i nepravdu na svakom koraku. Da bi se sam sistem značajnije menjao, treba ga menjati od korena, a na žalost ni dan danas ne postoji dovoljno političke volje da se nešto promeni. Ali vrlo je jednostavno. Ako u fokus stavite osobu, a ne nacionalnost, religijsku pripadnost, ostvarivanje prva svake osobe, sve je rešeno. Lako je izvrnuti stvarnost, zameniti teze i dovesti nas u još goru poziciju. I danas se na žalost još uvek borimo da stavimo građanke i građane u fokus, da otvoreno razgovaramo, da nazivamo stvari pravim imenom i da se odgovara za nešto što nije urađeno ili je urađeno loše. Sve je to uslov da bi konačno krenuli napred.“ zaključuje Mašić.

Odgovornost pred svim građanima

Ako geografski po regionu odemo južnije u Severnu Makedoniju shvatićemo da iako je u pitanju druga država, problemi su gotovo isti. Veliki izazov koji traži energiju i vreme je da ljudi razumeju da je neophodno uspostaviti sistem koji radi za sve. Kao i uvek glasači hoće da novoizabrani političari ne budu kao prethodnici, a onda kada njihov kandidat dođe na vlast traže od njega usluge i protekcije, pod izgovorom da su i ovi prethodni zapošljavali samo svoje birače. I tako čini se u krug, ista matrica se ponavlja. Ljudi se podrže nekoga da dođe na vlast, da osnuje nezavisne institucije, a onda ne shvatajući i sam radi protiv nezavisnih institucija. Postavlja se pitanje kako se nositi sa tim?

Gradonačelnik Karpoša u Severnoj Makedoniji, Stefan Bogoev kaže: „ Potrebna je ogromna energija da bi se stvari promenile na bolje. Ne odgovaram za svoj rad pred nekoliko ljudi, već pred građanima koji su glasali za mene, ali i onima koji su glasali za drugog kandidata ili nisu ni glasali. Zato što sam gradonačelnik svih građana. Ja sam najmlađi gradonačelnik u opštini gde stanuje najstarija populacija. Kako nisam mogao da se pozivam na svoje veliko iskustvo, koristio sam kao svoje najjače oružje volju da budem dostupan svima i to 24/7. Na socijalnim mrežama, koristim svoje vreme da direktno komuniciram sa svim građanima. Ljudi mogu dobiti brzo odgovor, nekada i negativan ali važno je da svi građani mogu direktno da komuniciraju sa gradonačelnikom o svojim problemima i svemu što ih tišti.“

Slika stvarnosti u Srbiji

Demokratija je u krizi globalno, ali Srbija ima svoje specifičnosti. Naša zemlja je jedna od 10 država u kojima je zabeležen najveći pad demokratije, navodi se u objavljenom izveštaju Međunardnog instituta za demokratiju i izbornu podršku (IDEA), a od 2020. godine Srbija, Mali i Obala Slonovače nisu više demokratije, navodi se u izveštaju „Stanje demokratije u svetu 2021“. Ovaj izveštaj naglašava naše nazadovanje od 2013. godine, i demokratski slom, jer se posle ozbiljnih problema sa izborima 2020. godine ne može više smatrati demokratijom. Tokom tog perioda, vladajuća Srpska napredna stranka je ograničila i diskreditovala civilno društvo i uvela ograničenja slobode medija.

Iako dakle fasada demokratije postoiji, živimo u društvu u kojem se svako snalazi kako ume i niko nikome ne veruje. Korupcija je sistemska, građani ne veruju da kroz institucije koje su uništene mogu bilo šta da urade, pa biraju jednu partijsku liniju da zadovolje svoje interese. To je naša stvarnost u kojoj se svako ko nije deo vladajuće partije oseća kao gubitnik. Ono što zastrašuje i udaljava nas od demokratskih ideala je činjenica da smo nakon svih ovih godina snalaženja i preživljavanja počeli da se navikavamo na to da imamo getoizirane živote, da svakodnevno slušamo i čitamo u medijima izlive mržnje, agresije, da nema političke kulture…

Urednik nedeljnika Vreme Filip Švarm rekao je da u Srbiji imamo neku vrstu autoritarne demagogije koja prožima društvo i po vertikali i po horizontali. „Kada pogledamo medije pre i posle 2012. godine vidimo da ih je ostalo vrlo malo, možemo na prste jedne ruke da ih izbrojimo, koji postavljaju pitanja koja bi mediji trebalo da postavljaju. Svi ostali su u većoj ili manjoj meri neka vrsta propagandnog servisa vlasti. Načinu javnog obraćanja vlasti je to način obraćanja iz rijalitija, reč je o otvorenim lažima i pretnjama. Svi oni koji ne misle ili ne govore ono što vlast želi da govore i da misle, pretvoreni su u neku organizovanu terorističku ili kriminalnu grupu. Treba stalno dokazivati da čovek nije kriv, dokazivati nevinost, a ne pravo da misli“, rekao je Švarm.

Borba za bolje mesto na Titaniku

Očigledno je da opozicione partije imaju brojne nedostatke, ali i probleme. Bivši predsednik Srbije, Boris Tadić je ocenio da je opozicija u Srbiji slaba, „jer je getoizirana, a i sama se getoizirala“ i trenutnu situaciju opisuje veoma slikovito rečima: „Svi se borimo za bolje mesto na Titatiniku, a ne protiv režima koji survava brod na dno okeana! Od 2012. godine do danas zlo je ovladalo politikom u Srbiji.“ On kaže da se politika u međuvremenu promenila, razvoj tehnologije nije imao samo uticaj na privredni sistem već na prirodu politike koja je postala mnogo više medijska delatnost nego ranije. Zbog toga je neophodno adaptirati se na novo vreme. Tadić ističe i da su opozicione partije u Srbiji dramatično osiromašene pod izgovorom redukovanja sredstava iz budžeta za političke stranke da bi se uštedelo i da bi makroekonomska politika bila stabilnija, ali i zbog bojkota izbora, čime su sebe lišili javnih sredstava iz budžeta i oslonjene su samo na sredstva iz donacija i od članarina.

Važno je učestvovati

Bez učešća u politici nema demokratije, moramo učestvovati, ako se ne učestvuje politiku i demokratiju prepuštamo zlu, političkim huljama, ološu i amoralnim ljudima“,  izjavio je predsednik Socijaldemokratske stranke Boris Tadić i istakao da neće da odustane i da ga niko nikada neće isterati iz politike. „Ako se učestvuje znajte da ćete platiti cenu, od sebi nekada najbližih ili od onih koji imaju pravo da vas kritikuju i da vas ne razumeju jer je politika čudna delatnost, ljudi uopšte ne moraju da razumeju šta radite, ali pošto je ona javna delatnost morate da trpite kritiku“, rekao je Tadić.i poručio „Idemo u kampanju, krećemo prema građanima, želimo da im priđemo, ali nemamo više sredstva da obavljamo kampanju kao što se to dešavalo devedesetih godina. Ovo zlo, kriminalizacija, ovo čudovište koje imamo na vlasti mora da se pobedi. U suprotnom neće biti oduzete samo društvene i državne institucije, nego će ljudima biti oduzete i profesije. Neće više biti prostora ni za arhitekte, ni za novinare, ni za lekare. Ovo je vlast koja grabi i otima sve, i institucije i profesije. Ovo su trgovci ljudskim dušama.“

Ne smemo da odustanemo

Nezadovoljstvo među građanima raste. Potrebni su nam ljudi koji su u stanju da to nezadovoljstvo artikulišu, učine ga vidljivim, intelektualci, hrabri ljudi u medijima, javni delatnici, ljudi koji će otvoreno govoriti, kojima je stalo do opšteg dobra. Potrebno je vratiti veru u sistem, sačuvati civilno društvo i nezavisne medije. Naravno da se posle spiska potreba nemaće neminovno pitanje kako to učiniti?

Međunarodna konferencija o demokratiji i pravednoj tranziciji je ujedno bila i treći rođendan Vračarskih razgovora sa Tamarom Tripić koji su svojevrsni doprinos rešenju situacije u kojoj smo. „Naš cilj je bio da okupimo diplomate, aktiviste, predstavnike civilnog društrva, političare, javne ličnosti sve one koji su spremni da zajedničkim snagama stvaraju uslove za pravedniji život svih građana ove zemlje. Moramo da krenemo sa životnim temama, jer samo tako će da se mobilišu i aktiviraju građani, što će dovesti do traženja rešenja. Ne smemo da odustanemo od slobode, od normalne i demokratske Srbije!“ zaključuje Tamara Tripić.

Kada sagledamo stvarnost i ozbiljno shvatimo borbu protiv današnjih udaraca i pretnji demokratiji i zdravom razumu, jasno nam je u kojoj meri su svaki pokušaj promišljanja njenih temelja, svaki razgovor i konstruktivna ideja, svaki nekorumpirani glas, dragoceni i neophodni. Ako krenemo od one dobro poznate „Budi promena koju želiš da vidiš“ važno je da svako od nas učini po savesti onoliko koliko je u njegovoj moći, da svako doprinese makar malo, da bi smo mogli da menjamo sistem na bolje. Jer ne smemo dozvoliti da u ovom našem domaćem filmu, u kojem režiseri sami sebi dodeljuju glavne uloge, ostanemo sporedni likovi i samo nemi statisti.

Jelena Ranković

By