Na ovaj 1. maj, važno je da se podsetimo da radnička prava počinju od onog najosnovnijeg — prava da se radi slobodno, bez pritisaka, ucena i uslovljavanja.

U društvu u kojem različiti izveštaji, uključujući i nalaze Organizacija za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS), ukazuju na postojanje pritisaka na zaposlene u javnim institucijama i preduzećima, teško je govoriti o punom ostvarivanju radnih prava. Kada sigurnost zaposlenja nije utemeljena na znanju, radu i odgovornosti, već na neformalnim očekivanjima i odnosima moći, prostor za dostojanstven rad se sužava.

Poseban izazov predstavlja dugotrajna nesigurnost zaposlenih koji rade na određeno vreme. Godinama u neizvesnosti, mnogi čekaju priliku za stabilno zaposlenje, što utiče ne samo na njihov profesionalni razvoj, već i na kvalitet života, planiranje budućnosti i osećaj ličnog dostojanstva.

Zato je važno da o radu govorimo kao o pravu, a ne privilegiji.

Pravo na rad je ljudsko pravo.
Pravo na dostojanstven rad treba da bude zajednički cilj svakog društva koje teži pravičnosti, stabilnosti i jednakim šansama za sve.

Praznik rada nije samo dan obeležavanja, već i podsećanje na kontinuiranu potrebu da se unapređuju uslovi rada, jača sigurnost zaposlenih i štiti dostojanstvo svakog radnika.