Piše: Aleksandra Božić, finansijska savetnica u Deloitte

Kao alumnistkinja FEFA, ali i polaznica mnogobrojnih projekata pod pokroviteljstvom Olof Palme Centra, odluku da se prijavim za specijalističke studije Pravedne tranzicije sam donela prilično lako. Uprkos velikom broju političkih programa koje sam pohađala, do sada nisam imala priliku da učim i da sa iskusnim predavačima i predavačicama diskutujem na temu Pravedne tranzicije. Polaznici i polaznice ovog programa dolaze iz različitih sektora, različitih su zanimanja, pa je samim tim diskusija tokom predavanja dodatno upotpunjena razmenom iskustava koje je svako od nas doneo iz svog poslovnog, političkog ili aktivističkog delovanja.

Mreža za demokratski dijalog u saradnji sa profesorom Goranom Radosavljevićem ispred FEFA, je napravila izbor od 30 izuzetnih polaznika i polaznica koji su dobili stipendiju za ove specijalističke studije. Pravedna tranzicija kao koncept je razvijen kroz sindikalni pokret kako bi promene i posledice promena kreiranih globalizacijom regulisao kroz različite društvene intervencije i kako bi uz pomoć njih osigurao poštovanje prava radnika, uz uvažavanje i izazova sa kojima se svet susreće u pogledu klimatskih promena. Tokom šest intenzivnih nedelja i obrađivanja različitih tema počevši od globalizacije, tržišta rada i budućnosti koje očekuje ovo tržište, ličnih sloboda i ljudskih prava u kontekstu pravedne tranzicije, pa sve do zelene tranzicije i donošenja odluka na osnovu podataka.

U vremenu u kom živimo i izazovima sa kojima se svet, a samim tim i Srbija suočava pred nas kao polaznike i polaznice prirodno se nametnulo pitanje da li će naši poslovi postojati u budućnosti, da li i na koji način će procesi u budućnosti biti automatizovani, i da li ćemo mi postati suvišni na poslovima koje obavljamo. Najizazovniji deo ovih studija bila je izrada završnog rada, rad je bio u timovima i grupa u kojoj sam konkretno bila ja, imala je za zadatak da analizira koje posledice su pandemija korona virusa, kao i rat u Ukrajini ostavili na globalne lance snabdevanja sa fokusom na autoindustriju. Zbog toga bih se ukratko osvrnula na neke od zaključaka koji su bili rezultat istraživanja za potrebe završni rad.

Ključni pokretač autoindustrije je ekonomski rast, kao i kretanja unutar industrija koje direktno utiču na automobilsku industriju, odnosno obrada metala, teška hemijska industrija, tekstilna industrija, IKT, kao i trgovina i sektor usluga. Globalno ekonomija pogođena je posledicama ruske invazije na Ukrajinu, globalnim monetarnim pooštravanjima, kao i ekonomskog usporavanja Kine. Proizvodnja i prodaja u automobilskoj industriji su otpočele svoj oporavak na većini tržišta, dok su projekcije da će se u predstojećem periodu očekuje dvocifreni rast ukupne prodaje novih vozila.

Kretanja na ovom tržištu će za posledicu imati restrukturiranja na globalnom nivou. Ipak, jedan od pozitivnih ishoda prouzrokovanim krizom automobilske industrije jeste trend rasta električnih vozila, i to u najvećoj meri kao posledica subvencija evropskih vlada za kupovinu ovih vozila. Značaj i uticaj globalnog lanca snabdevanja posle COVID-19 krize, postpandemijske krize, kao i ruske invazije na Ukrajinu, ukazale su na to da je neophodno stvoriti rezilijentne, agilne i održive lance snabdevanja.

Zaključila bih svoje utiske sa tim da smatram da je izuzetno važno razgovarati na navedene teme i da tema pravedna tranzicija, kao i njeni mehanizmi moraju biti imperativ naročito za društva kakvo je naše, ali i ceo region. Nadam se da će se ovaj program održati i da će Mreža za demokratski dijalog i FEFA proizvesti nove  generacije specijalizovane za Pravednu tranziciju, a da će alumni mreža koju smo kreirali nakon završetka studija biti generator promena u našem društvu.