Utihnuo je moćan glas radnika, pretvoreni su u brojeve i kapilarne glasove koji ne nalaze dovoljnu zaštitu svojih prava ni u zakonodavstvu, ni u inspekciji rada. Da li je kranje vreme za novi Zakon o radu koji će ispraviti sve nedostatke važećeg Zakona i vratiti nadu u bolje sutra svih zaposlenih?

Od Zakona o radu koji je donet 2005. godine i minimalnih izmena 2014. godine pa sve do danas desile su se brojne promene u državi, društvu i svetu rada uopšte. Budućnost je već stigla, a sa njom i nova zanimanja i generacije radnika koje su odrastale u drugim drušvenim okolnostima, imaju drugačija očekivanja i poglede na svet. Osim toga, postali smo svedoci odsustva elementarne pravičnosti vezane za položaj radnika. Krupni kapital ne haje za zravlje i dostojanstvo radnika. Otkazi se šalju imejlom i SMS porukama, a žene koje ostanu u drugom stanju lako ostaju bez posla. Radnici su pretvoreni u brojeve i kapilarne glasove, niko ne brine o njihovom statusu, životnom standardu i to da li od svog rada zaista mogu da žive i othrane porodice.

Siva realnost zaposlenih

Poštovanje radnih prava u Srbiji je na vrlo niskom nivou. Radnici žive u strahu, ćute pred moćnim krupnim kapitalom i sve više postaju moderno roblje. Kada se desi neka gruba povreda radnog prava nakon senzacionalističkih naslova u medijima, radnici ostaju nezaštićeni i sami u tišini. A upravo ti slučajevi bi trebalo da budu alarm za uzbunu i mobilizaciju društva i države, da se uspostave i zažive efikasni mehanizmi koji će braniti tekovine progresivnog dela civilizacije čiji smo deo i gde želimo da pripadamo. Teme kao što su privremeni i povremeni poslovi, položaj osetljivih grupa, minimalna zarada, uloga države prilikom privlačenja stranih investicija, prekovremeni i noćni rad, efikasna zaštita radnika… samo su deo sive realosti velikog dela radne populacije.

Radno pravo je veoma važna tema koja se tiče svih nas, zaposlenih, nezaposlenih, delimično penzionera, mladih ljudi koji tek treba da počnu da rade. Na žalost čini se da svest o značaju ove teme u našoj zemlji još nije dovoljno sazrela. Na osnovu višedecenijskog iskustva naučeni smo da uvek može gore i da je bolje da ćutimo i ne tražimo ništa bolje. Baš zato je od velikog značaja pozabaviti se novim Zakonom o radu koji će ispraviti sve nedostatke važećeg Zakona, poboljšati položaj radnika i jasno definisati oblasti koje se tiču prava i obaveza radnika i poslodavaca.

Zašto je novi Zakon važan?

Nacrt novog Zakona o radu u dogovoru sa Udruženim sindikatima Srbije „Sloga“ pripremili su najeminentniji stručnjaci za radno parvo iz Centra za dostojanstven rad uz pomoć Međunarodnog centra Olof Palme u Srbiji. Cilj je bio ne samo uskladiti Zakon sa direktivama EU već i da se predstavi da radno zakonodavstvo može i drugačije da izgleda od onog za koji do sada znamo. Novi predlog je sveobuhvatan i pored onog što uređuje i aktuelni Zakon o radu, uređuje i oblasti iz Zakona o agencijskom zapošljavanju, o štrajku, inspekcijskom nadzoru, socijalno-ekonomskom savetu, kao i mirnom rešavanju radnih sporova.

Zašto je novi Zakon važan Bojan Urdarević iz Centra za dostojanstven rad, objašnjava: „Mi radno pravo shvatamo kao „zakon 12 tablica“, doneli smo ga 2005. godine, a 2014. godine izmenili loše i rekli da ga više ne diramo. A radno zakonodavstvo i radno pravo su jako dinamični. Naše radno zakonodavstvo, kao i mnogih država u okruženju, je izgrađeno po modelu zaposleni i poslodavac. To su prevaziđene forme rada jer uz novu tehnologiju kojoj svedočimo, rad se može obaviti na mnogo načina. Pojednostavljeno rečeno, imate poslodavca i zaposleno lice koje ima ugovor o radu i samo to lice uživa punu radnu zaštitu. Ako imate drugi ugovor onda nemate radno pravnu zaštitu već samo neka prava. Danas je trend evropskog radnog zakonodavstva da što veći broj radnika stavi pod kišobran radnog zakonodavstva, da im obezbedi barem neki dostojanstven rad. Ono što imamo u Srbiji je sve samo ne to.“

Predlog novog Zakona o radu koji su napravili domaći stručnjaci za radno pravo, sa namerom da budu ispravljeni nedostaci važećeg Zakona i poboljša položaj zaposlenih, javnosti su predstavili Udruženi sindikati Srbije „Sloga“. Pored Beograda obišli su još 13 gradova u Srbiji gde su ga promovisali i edukovali ljude sa namerom da nastave te aktivnosti i u budućnosti. Novi Zakon nudi konkretna rešenja za one koji zasnivaju radni odnos, ali njime je definisan i rad van radnog odnosa, i to: privremeni i povremeni poslovi, ugovor o delu, ugovor o stručnom osposobljavanju i usavršavanju kao i ugovor o dopunskom radu. Ovim Zakonom se garantuju individualna i kolektivna prava, zaštita pred sudovima i inspekcijskim organima, radnim sporovima u vrlo kratkim rokovima.

Šta se menja novim Zakonom?

Po nacrtu novog Zakona više neće biti zloupotrebe rada po ugovoru. „Do sada smo imali praksu da neko radi dve godine po Ugovoru na određeno vreme i da nakon toga poslodavac mora da da Ugovor na neodređeno vreme. Međutim to se u praksi nije dešavalo. Ljudi rade i po 20 godina na određeno vreme. Praktično poslodavac koristi rupe u Zakonu i nedefinisаnost tog člana. Po novom je napravljeno da neko radi maksimalno godinu dana (dva puta po šest meseci) posle čega mora da dobije rešenje za stalno zaposlenje“ objašnjava je predsednik Udruženih sindikata Srbije SlogaŽeljko Veselinović.

Druga važna stavka je institucija probnog rada. Sada poslodavac ima pravo da zaposlenog drži na probnom radu 3, 6, 9 meseci i nakon toga nema obavezu da ga primi. „U novom predlogu Zakona probni rad će moći maksimalno da traje 3 meseca. Ukoliko poslodavac za to vreme ne bude mogao da oceni da li je radnik zadovoljio zahteve ili nije, nema potrebe da ga „drži” na poslu po Ugovoru narednih deset godina.zaključuje Veselinović.

Kada je u pitanju rad Agencija za privremene i povremene poslove, one nisu izbačene jer postoje u praksi u Evropi, ali je njihova uloga smanjena. Prema radnoj verziji Zakona, radnici angažovani preko agencije će imati ugovor i jednake uslove rada, pravo na bolovanje, godišnji odmor, sve kao stalno zaposleni u toj firmi. „Poslodavcu neće biti isplativo da angažuje agenciju kojoj će morati da plati proviziju. Agencije su ostavljene samo zbog toga, ako firmi kada ima povećan obim posla trebaju sezonski radnici na nekoliko meseci.“ kaže predsednik USS „Sloga“ Željko Veselinović.

Pravedni radni sporovi i kontrola primene zakona

Ono što je neophodno izmeniti jeste rad sudskih jedinica koje se bave radnim sporovima. Po novom Zakonu stoji mogućnost da sudski spor traje maksimalno 6 mesec, a ne kao sada i preko 7 godina. Danas poslodavac može da otpusti zaposlenog kako god hoće. To mora da se dovede u red. Ako poslodavac nezakonito otpusti zaposlenog, ako ne plati prekovremeni rad, noćni rad, premesti ga na drugo radno mesto, ako je radnik na bilo koji način oštećen važno da se obezbedi fer i pravedno suđenje i da se za 6 meseci zadovolji pravda.
Minimalna zarada će biti definisana tako da mora da pokriva minimalnu potrošačku korpu, a biće povećane i dnevnice za prekovremeni rad, kao i za rad nedeljom i praznikom, biće mnogo veća zaštita za trudnice, za porodilje, za invalide i sve osetljive kategorije stanovništva…

Da bi nov Zakon o radu nešto promenio neophodno je da ga prate institucije, organi koji su vezani za njegovo sprovođenje u praksi kao što je inspekcija rada. Na žalost, konstatovano je u mnogim izveštajima da Srbija ima svake godine sve manje inspektora rada. Tako na primer postoji samo jedan rudarski inspektor u zamlji. Postavlja se pitanje ko će da kontroliše primenu Zakona, jer on može biti najsavršeniji ako nema ko da utvrdi njegovu zloupotrebu neće biti velikog pomaka na bolje.

Značaj socijalog dijaloga i edukacije

Priča o novom Zakonu o radu pokreće brojne teme o kojima treba otvoreno govoriti. Samo neke od njih su zlostavljanje na radu, izloženost žena nejednakosti na radnom mestu, starosna diskriminacija, partijsko zapošljavanje, odsustvo vladavine prava, nepostojanje regulative koja prati nove oblike rada… Takođe je važno da se i sindikati uključe u celu priču, da se menjaju kako bi bili spremni da prežive sve izazove savremenog života. Kada govorimo o položaju radnika u odnosu na svedske trendove, po uređenosti tržišta rada spadamo u gornju četvrtinu, a u odnosu na Evropu kasnimo. Na globalnom tržištu rada u svetu je dominantan neformalni oblik rada oko 60% i taj trend je rastući. U Aziji preko 3 milijardi ljudi radi za manje od 3 dolara dnevno. Zato je važno da se na tržištu odvojimo veštinama, a ne jeftinoćom radne snage kojom se mi ovde dičimo i takmičimo sa svetom.

Potreba za zaštitom radnih prava je sve veća. Realnost diktira tempo kojim moramo da menjamo i regulativu. Neka zanimanja nestaju, nova nastaju i deluje da naši zakonodavni okviri ne mogu da odgovore tim izazovima pred kojim su radnici. Davno osvojena prava su izgubljena. Zaposleni su u nekim situacijama bespomoćni, pa tako često nemaju sindikat, nemaju novca za advokate i sudske troškove, a ako štrajkuju i bune se rizikuju da dobiju otkaz. Suštinski borba za novi Zakon o radu je borba za dostojanstven rad. Neophodan je socijalni dijalog i da čujemo jedni druge. Takođe je od ogromnog značaja edukovati radnike o njihovim pravima, organizovati radionice na kojima će učiti kako da se zaštite od nezakonitog otkaza i drugih nepravdi, kao i kome da se obrate za pomoć. Kada ljudi znaju svoja prava imaće više hrabrosti da se bore za dostojanstven rad, humaniji i pravedniji svet.

Piše: Jelena Ranković