Piše: Marko Pantić, advokat

Brojne kontroverze u javnosti pratile su čitav proces donošenja novog Zakona o
referendumu i narodnoj inicijativi. Razlog tome, po mišljenju autora, bila je činjenica
da su se pojavile netačne informacije da će se (novim) zakonom ukinuti obavezan broj
birača koji je neophodan da izađe na glasanje kako bi ustavni referendum bio pravno
perfektan. Zagovornici ove teze su u potpunosti prenebregli činjenicu da je sam Ustav
Republike Srbije u svom članu 203 stav 8 ovo pitanje jasno i nedvosmisleno rešio.
„Promena Ustava je usvojena ako je za promenu na referendumu glasala većina
izašlih birača”, navodi se u predmetnom ustavnom rešenju.
Zbog svega toga je možda opravdano, a možda i neopravdano “u zapećak” pao drugi
institut koji se takođe nalazi u imenu samog zakona – reč je o narodnoj inicijativi.
Ipak da ne ostane u tom “zapećku” pobrinula se organizacija Kreni-promeni kada je
krajem prošlog meseca pokušala da preda inicijativu Narodnoj skupštini inicijativu sa,
kako su naveli, dva zahteva: 1. Ukidanje prostornog plana Jadar i 2. Zabrana kopanja
litijuma i bora na 20 godina. Predsednik Skupštine Ivica Dačić je potom naveo da
inicijativa ne može biti verifikovana jer nije podneta na pravno valjan način. O čemu
se zapravo radi?


U članu 2 stav 1 koji nosi naziv “Nosioci suverenosti”, Ustav Srbije propisuje da
“suverenost potiče od građana koji je vrše referendumom, narodnom inicijativom i
preko svojih slobodno izabranih predstavnika”. Dakle, sa aspekta ustavnog prava reč
je o jednom od načina na koji građani vrše suverenost – najvišu vlast u državi. Ustav
ne daje bliže određenje samog pojma već samo propisuje da Narodna skupština
većinom glasova narodnih poslanika odlučuje o zakonu kojim se uređuje narodna
inicijativa. U našem konkretnom slučaju – reč je o zakonu koji je pomenut na početku
teksta, a koji je donet krajem prošle godine.
U članu 56 Zakon o referendumu i narodnoj inicijativi definiše narodnu inicijativu.
“Narodnom inicijativom građani predlažu donošenje, izmenu, dopunu ili prestanak
važenja Ustava, zakona, drugih propisa i opštih akata iz nadležnosti Narodne
skupštine”, navodi se između ostalog. Dakle, narodna inicijativa za cilj ima
donošenje, izmenu i li prestanak važenja opšteg pravnog akta – akta koji važi “za
sve”. Dalje sam zakon deli inijativu na dva moguća oblika: 1) opštu i 2)
konkretizovanu. Kako je ovde organizacija Kreni-promeni tražila dve konkretne
stvari, možemo zaključiti da se radi o konkretizovanoj inicijativi sa zakonskog
aspekta.
Zakon dalje propisuje da potencijalni podnosioci inicijative moraju obrazovati
Inicijativni odbor koji se sastoji od najmanje tri člana koji imaju biračko pravo (dakle 2
lica starija od 18 godina koji imaju poslovnu sposobnost). Inicijativni odbor onda
formuliše predlog inicijative i upućuje ga skupštini koja je nadležna za donošenje akta
– u našem slučaju reč je o Narodnoj skupštini Republike Srbije. Predlog se može
podneti u pismenoj ili elektronskoj formi (mora kvalifikovani elektronski potpis) i o
njegovom prijemu se izdaje potvrda inicijativnom odboru. Kako je predsednik
Skupštine rekao da (u našem slučaju) predlog nije pravno valjan, a da iz organizacije
Kreni-promeni nisu precizirali o čemu se radi – ostaje nam da nagađamo.
U pravnom smislu, predsednik skupštine kojoj je predlog podnet utvrđuje da li je
formulisan u skladu sa zakonom, te ako jeste – u roku od 15 dana od prijema predloga
obaveštava o tome inicijativni odbor. Ovaj institut se naziva verifikacija predloga.
Tek nakon verifikacije predloga sledi čin prikupljana potpisa (analogija se može
povući sa odlukom o raspisivanju izbora i naknadnim prikupljanjem potpisa za
podršku izbornoj listi). U našem slučaju, od članova Kreni-promeni organizacije
saznali smo da su, pored predloga, Narodnoj skupštini podneli oko 300.000 potpisa
prikupljenih na osnovu online peticije. Nažalost, za samu inicijativu ovi potpisi nisu
pravno valjani i mogu poslužiti eventualno za vršenje pritiska na skupštinu da odluku
o verifikaciji donese što pre. Za predloženu inicijativu bilo je neophodno 30.000
potpisa birača, ali na tačno propisan način kako se i kada potpisi prikupljaju.
Pošto je organizacija Kreni-promeni odustala, bar za sada, od pravne borbe za
prelazak u dalju fazu ove narodne inicijative, nažalost ne možemo znati kako bi to
izgledalo u praksi. U pravnom smislu, nakon prikupljenih potpisa, inicijativni odbor
iste predaje nadležnoj skupštini koja ima rok od 30 dana da proveri da li je lista
potpisnika narodne inicijative sačinjena u skladu sa odredbama zakona. Ukoliko bi se
ta činjenica ustanovila, predsednik skupštine bi u roku od 7 dana (od dana donošenja
odluke da je lista u skladu sa zakonom) obavestio inicijativni odbor. Danom
obaveštavanja inicijativnog odbora imalo bi se smatrati da je inicijativa pokrenuta.
O pokrenutoj inicijativi skupština bi morala da odluči na prvoj narednoj sednici, ali
najkasnije u roku od 6 meseci od pokretanja inicijative. Naravno, kako naš Ustav
proklamuje načelo nezavisnosti u radu narodnih poslanika – njima niko ne bio mogao
da naredi da glasaju “za” inicijativu. Ukoliko bi poslanici glasali “za” – usvojila bi se
konkretizovana inicijativa, najverovatnije u formi zakona. Ukoliko bi glasali “protiv”,
skupština bi imala obavezu da tu odluku obrazloži, te da istu dostavi inicijativnom
odboru i da je “okači” na svoju veb prezentaciju – sve u roku od 7 dana od dana
donošenja odluke.
Kao što se iz teksta može videti, reč je o izuzetno formalnom postupku gde naizgled
sitni propusti mogu dovesti do posledice da inicijativa uopšte ne bude verifikovana.
Da li će i kako sam postupak izgledati u praksi, ostaje nam da vidimo nekom
budućom prilikom.

By