EKONOMSKE POSLEDICE PANDEMIJE
Razgovarao Marko Pantić
Pandemija korona virusa polako ulazi u 10. mesec u Evropi i sada više nije tako izvesno kada će virus biti suzbijen dovoljno da se život vrati u “normalu”. Deluje da su vlasti u Srbiji iscrple najrigoriznije mere na samom početku borbe sa virusom ovog proleća. Policijski čas, davanje 100 evra svim građanima i po 3 “minimalca” privredi deluju kao mere koje je nemoguće ponoviti: prvu zbog potencijalnih protesta, druge dve zbog manja novca. O ovim i drugim pitanjima vezanim za ekonomske posledice pandemije razgovaramo sa Goranom Radosavljevićem, profesorom Ekonomskog fakulteta u Beogradu i potpredsedniku Socijaldemokratske stranke.
1. Kako biste ocenili dosadašnje mere za pomoć privredi koje je država preduzela? Čini mi se da je stručna javnost najviše kritikovala meru “100e svima” kao neselektivnu, a da su ostale mahom ocenjene kao dobre. Kakvo je Vaše mišljenje?
Ja sam verovatno jedan od retkih ekonomista u Srbiji koji će reći da su mere privredi i građanima tokom kovida bile uglavnom loše. Prvo, kasnilo se dva meseca sa merama. Građani nekako nisu “imali sreće” da su izbori bili pomereni za kraj juna. Da su izbori bili ranije, imali bismo sigurno pomoć već u aprilu. Drugo, mere su bile potpuno neselektivne, i mi smo verovatno jedna od retkih zemalja u Evropi koja je imala u toj meri neselektivne mere. Neselektivnost je dovela do toga da smo ove godine potrošili oko 9% BDP (koliki će biti deficit u 2020) da bismo sprečili da BDP ne padne dodatnih 2-3%. Treće, mere su bile izrazito populističke. Pomenuli ste već meru “100 evra svima” gde smo potrošili 600 miliona evra para iz veoma skupog kredita. Podsetiću da se država zadužila po izuzetno visokoj kamatnoj stopi od 3,375% na početku krize, odbivši daleko jeftinije zaduživanje kod MMF i EU. Razlog je bio potreba za diskrecionim trošenjem para, a cena koju će građani za to platiti meri se stotinama miliona evra.
Konačno, mere su bile skiplje nego što je to bilo neophodno. Pored pomenute mere “100 evra svima”, država je isplaćivala minimalnu zaradu (u drugom ciklusu mera 60% od minimalne zarade) svima. Međutim, nisu svi bili jednako pogođeni krizom. Gruba procena je da smo preko milijardu evra do sada potrošili na mere koje vrlo verovatno nisu bile potrebne. Naravno, bilo je tu i solidnih mera poput moratorijuma na otplatu kredita i odlaganje plaćanja poreza. Ipak, kriza nas tek očekuje i smatram da je potrebno da država pomogne privredu i građane najmanje u prvom kvartalu 2021. godine. Pitanje je samo da li je ostalo dovoljno sredstava za to.
2. Socijaldemokratska stranka je kreirala paket “antikovid” mera koje ste baš Vi prezentovali javnosti. Možete li nam reći nešto više o tome?
Mi smo vrlo brzo nakon proglašenja vanrednog stanja, izašli sa predlogom paketa mera za pomoć privredi. Na stranu što je taj predlog bio mnogo brži, što je u krizi veoma bitno, bio je i bolje targetiran i manje budžetski izdašan. Predlog je bio da se hitno izađe sa četiri grupe mera. Prva grupa mera bila je usmerena na privredu. Predlog je bio isplata prosečnih zarada samo u sektorima koji su bili pogođeni vanrednim stanjem te subvencija u visini prosečnih fiksnih troškova malih i mikro preduzeća na nivou lokalne samouprave. Druga grupa mera ticala se i privrede i građana i bila je vezana za odlaganje plaćanja poreza. Treća grupa mera ticala se pomoći najsiromašnijim domaćinstvima u vidu jednokratne pomoći.
Pre nekoliko nedelja, izašli smo sa predlogom novog paketa ekonomskih mera čija bi implementacija počela od prvog kvartala 2021. godine. One se tiču nadoknade fiksnih troškova malih i mikro preduzeća, odlaganja plaćanja poreza i kredita, jednokratnu pomoć siromašnima i garantovanje 100% zarade tokom bolovanja svim onima koji su se zbog prirode posla zarazili na radnom mestu.
3. Deluje da je država “ispucala” neka sredstva prerano, jer se očekivalo da se pandemija stabilizuje do kraja godine. Hoće li Srbija imati uopšte novca da pomogne ugroženima u 2021. godini? Šta mogu da očekuju mali privrednici?
Srbija ima sredstva u budžetu da pomogne ugroženima u 2021. godini, ali ta sredstva nisu namenjena njima. Smatram da je budžet loše koncipiran i da je pravljen kao da krize nema. Kriza će biti itekako prisutna u sledećoj godini, a posebno u prvoj polovini godine. Stoga smatram da je trebalo praviti budžet za period tokom krize, sa opcijom rebalansa istog kada se pokaže da se iz krize izlazi. Ako kao što rekoh, ulazimo u izbornu godinu i popularno je povećavati zarade u javnom sektoru, umesto pomoći malim i mikro preduzaćima da prežive. Paradoksalno je što će najveće povećanje zarada imati zaposleni u sektoru bezbednosti, iako se “rat” ovog puta vodi u potpuno drugom sektoru. Isto važi i za investicije u određene sektore. Iako su one važne, verovatno su mogle da sačekaju. Kada se u obzir uzme i verovatno previše optimistična procena rasta u 2021. godini, mislim da privreda neće moći previše da očekuje sledeće godine.
4. Najavljuje se povećanje penzija i plata u javnom sektoru. Postoji li ekonomska računica za takav potez u ovom trenutku?
Ekonomska račnica ne postoji. Zarade u javnom sektoru su već značajno iznad zarada u privatnom. Međutim, politička “računica” itekako postoji. Prvo, sledeće godine ulazimo u još jednu predizbornu godinu. Povećanje zarada delu populacije zaposlenom u javnom sektoru pred izbore je popularna mera. Drugo, vlast već dve godine “pumpa” prosečnu zaradu povećavajući zarade u javnom sektoru i minimalnu zaradu koja se pravilu isplaćuje uglavnom u privatnom sektoru. I jedna i druga “mera” su veštačko podizanje prosečne zarade. Umesto toga, značajnije završavanje dugo najavljivane politike platnih razreda u javnom sektoru, koja treba da donese horizontalnu pravičnost u ovaj sistem. To znači da zaposleni na sličnom položaju u različitom organu uprave ima sličnu zaradu. Sada to nije slučaj. Mislim da svakako i trenutak u kome se nalazimo nije najpovoljniji za rast budžetskih rashoda. Kada se krizi bude nazirao kraj, a privreda ponovo stala na noge, siguran sam da povećanje zarada neće biti problem.
5. Često čujemo vlast da se hvali da je minimalac “porastao” za oko 30% u poslednjih 5 godina. I taj uvećani minimalac je dosta niži od potrošačke korpe. Da li to znači da je minimalac bio prenizak i kako se to često uvećanje minimalca odnosi na privredu?
Vlast se hvali mnogim svojim uspesima koji nisu stvarni. Povećanje minimalne zarade isključivo je rezultat namere da se ispuni dato obećanje o 500 evra zarade do kraja 2019. godine. Međutim, ako pogledate relano stanje, videćete da najveći broj zaposleni prima zaradu oko 330 evra, što je najčešće isplaćena zarada u Srbiji. Dakle, najveći broj zasposlenih ima zaradu nešto veću od minimalca i to je neprihvatljivo. Ako to uporedimo sa troškovima života, videćemo da su oni rasli brže od zarade, što opet ukazuje na loše ekonomsko stanje građana Srbije. Konačno, sama privreda je često bila nezadovoljna čestim povećanjem minimalne zarade za koju smatraju da nije bila opravdana. Sve to ukacuje na činjenicu da je kvalitet života moguće poboljšati samo realnim poboljšanjem zarada. Srbija je jedina zemlja koja od 2012. godine nije u relativnom smislu povećala prosečan dohodak građana u odnosu na prosek EU. Mi se trenutno nalazimo na 40% tog proseka. Sve ostale zemlje u regionu su u istom periodu povećale standard stanovništva i dostizale prosek EU (npr. Crna Gora i Rumunija skoro 20% rasta standarda merenog ovim pokazateljem).